Izvorni Studio Kemix BiH - LJEKOVITO BILJE 3 dio




Petak, 09.12.2016, 06:46:48
        DOBRO DOŠLI ČUVARI BH TRADICIJE

                                                          Tel.+387 61 152 203
                                                
Welcome Guest | RSS
Main | LJEKOVITO BILJE 3 dio | Sign Up | Login
ON LINE RADIO


VI STE SA NAMA

VRIJEME

Studio Kemix

PRETRAŽI STRANICU

UDRUŽENJE KEMIX

REDOVNI POSJETIOCI
free counters OTVORENO 08.03.2012.

PROFESIONALNO KOD SUSJEDA
O LJEKOVITOM BILJU I ČAJEVIMA



MASLAČAK


Latinski naziv: Tarxacum officinale
Eng - Dandelion

Opis biljke: Maslacak je trajnica koja najcešce raste po travnjacima, livadama, parkovima, te uz staze i živice. Lekovit je i jestiv, jedna je od onih biljaka koju nalazimo svuda. Veoma je korisna biljka za caj, salate, sokove, variva, supe…Kao lekoviti delovi biljke sabiru se koren, list i cvet.U službenoj je upotrebi biljka u cvatu, ili koren
sa biljkom, dok se u narodnoj medicini sabiru i cvetovi.
Maslacak pojacava lucenje žuci, deluje kao diuretik, pojacava rad bubrega, cišcenja krvi, pomaže kod lecenja gihta, reumatizma , kožnih ekcema, cireva kod pomanjkanja apetita...
Lekoviti deo biljke: Cveta od marta do maja. Maslacak od aktivnih lekovitih materija sadrži gorke materije, mnogo kalijuma u nadzemnom delu, smole, etericno ulje, 40% inulina u korenu.
Listovi sadrže 16 – 18 % vitamina C, gvozdja oko 3% ,dakle –više nego španac !.Mladi listovi u prolece ukusna su i zdrava osvežavajuca salata, a mogu se skuvati i kao varivo. Da se otkloni gorcina, mlade rozete valja ostaviti u vodi preko noci.
Lekovito delovanje: Maslackov caj moraju piti dijabeticari, a preporucuje se i svaki dan sažvakati 5 do 10 šupljih stabljika. Caj pomaže i u terapiji malookrvnosti, gihta, reume, neredovite menstruacije i žucnih kamenaca.Koren i stabljika sadrže gorku materiju –taraxacin – koji deluje diureticki, a može izazvati prolive i smetnje u srcanom ritmu. No, vidljivi znakovi trovanja nastupaju tek kad se biljka konzumira u velikim kolicinama – narocito gorki stariji delovi biljke. Mladi su listovi potpuno bezopasni..
CAJ:

Caj se priprema najcešce od suvog usitnjenog korena. Jedna kasika korena stavi se u 2 cl vode, kuva na laganoj vatri nekoliko minuta, procedi nakon 15 minuta i pije tokom dana nezasladjeno, ili još bolje, zasladjen pravim domacim medom.Taj caj procišcava organizam, pomaže kod degeneracije hrskavice, podstice znojenje.
Pomaže u borbi protiv debljine i celulita.
Koren se isece na tanke ploške,pa se može jesti sirov na hlebu, sa maslacem. Ipak, bolje ga je skuhati. Ispržen i samleven koren odlicana je zamena za kafu. Mladi i još tvrdi cvetni pupoljci mogu se kiseliti u sircetu i koristiti kao zacin – umesto kapare.
Maslackov sirup ( med )
Tri –cetiri pune šake cvetnih glavica maslacka (sveže) preliti sa 2 litre kipuce vode, i prokuvati. Procediti – da se iz cvetova iskoristi sav lekoviti sok i u još toplo dodati 1,5 kg šecera ili odgovarajucega zasladjivaca, te sok od dva limuna. Ukuvavati na laganoj vatri stalno mešajuci do gustoce sirupa.
Dobijeni sirup se puni u ciste staklenke u kojima se obicno i konzervira voce. Dobijeni sirup jedva se po ukusu razlikuje od meda.
Ovaj sirup jaca i procišcuje organizam, regulise varenje, jaca apetit.
Uzima se po jedna kasika pre svakog obroka. Nakon svake upotrebe, staklenku dobro zatvoriti.


    BAGREM

 
Drugi nazivi: akacija, akac, akacija, bagra, bagrema, bagren, bela bagrena, beli bagrem, belo drvo, belo cvece, bijela bagrena, bijela draca, bijela kapinika, gospodinov trn, egiptonska tmina, kralj, kraljevo drvo, kra-tjegac, kruncica, morska draca, nerod, robinija, signojka, stambolska dra­ca, hacija.
Latinski naziv: Robinia pseudoacacia .


Opis biljke: Bagrem je poreklom iz Kanade. Kod nas se mnogo gaji. Drvo je visoko oko 20 m. Cveta u maju. U narodu se upotrebljava cvet, rede list (Robiniae pseudacaciae flos et folium). Cvet treba brati neposredno pre otvaranja, a list još dok je mlad , Bagrem - akacija je stablo koje naraste do 25 m visine preneseno je pocetkom 17. vekaiz Severne Amerike u Evropu. Beli mirišljavi cvetovi koji rastu u grozdovima izlucuju puno nektara, ukusni su sveži, a specijalitet prženi prethodno uvaljeni u testo za palacinke. Plod bagrema je plosnata do 11 cm duga mahuna sa 4-10 semenki bubrežasta oblika. Narodna medicina preporucuje i caj od osušenih cvetova, koji uz to što je ukusan, deluje lekovito kod prehlade i kašlja. U svežim mahunama i u semenkama ima mnogo belancevina, ugljikohidrata i masnoce. Mahune se mogu sušenjem konzervirati i upotrebljavati kao povrce. Kuvano semenje bagrema može da zameni pasulj, a prženo da posluži kao zamena za kafu.
Stanište: raširen je po celoj Evropi, a nalazi se i u svetlim prozracnim šumama.
Lekoviti deo biljke: za lek se koristi cvet,,Bagremova kora je otrovna, zbog cega je ne treba koristiti kao lek. Otrovnost potice od toksalbumina robina
Lekovito delovanje: Cvet se upotrebljava u obliku caja (5 na 100) za lakše iskašljavanje i protiv nazeba. List (5 na 100) izaziva jace lucenje žuci.



SRIJEMOŠ-Medvjeđi luk

Drugi nazivi: divlji luk, divlji cešnjak. sremus, srijemus, cremos
Latinski naziv: Allium ursinum.

Opis biljke: Cvate belim štitastim cvetovima, uzdignutim nad elipticnim, duguljastim listovima intenzivno zelene boje. Protrlja li se bilo koji deo biljke medju prstima, oseti se karakteristicni miris na beli luk.
Listovi medvedjeg luka mogu se upotrebiti kao zdravi dodatak salatama ili varivima, jer su mirisom i ukusom
nalik na beli luk. To vredi i za lukovice, koje su belkaste i 2-5 cm dugacke, a kao vrlo pikantan zacin mogu poslužiti i nedozreli plodovi, koji se na biljci javljaju tokom leta. U prolece je ovaj luk najbolji lek koji cisti krv, žuc i jetru od zimskih proizvoda sagorevanja.Kod branja ove biljke potreban je oprez da se ne zameni za otrovnu vrstu – kao mrazovac ili durdjevak, jer im je lišce nalik na lišce medvedjeg luka ! Zato se oslonite na vlastiti nos, jer druge biljke tako ne mirišu.... ,
Lekoviti delovi biljke su mladi proletni listovi koji se beru u aprilu i maju, te podzemne lukovice što se skupljaju u letnim i jesenskim mesecima. Sušenje ove biljke ne dolazi u obzir!
Lekovite preparate valja praviti samo u sezoni, dok su dostupni mladi listovi i socne lukovice.
Terapeutsko delovanje ove biljke jednako je delovanju belog luka, a u obe biljke za to je zaslužna visoka koncentracija etericnih ulja što sadržavaju sumpor (alicin)
Smatra se da povoljno deluje u lecenju arterioskleroze, visokog krvnog pritiska i na niz želucanih i crevnih tegoba , te bolesti jetre. Uzimanje ekstrakta medvedjeg luka pokazalo se korisnim u terapiji mnogih bolesti disajnog sistema (bronhitis, astma i dr.). Delotvoran je lek protiv crevnih parazita kod dece, a stimulise i rad želuca i creva.
Još je poznati prirodoslovac J. Künzle (1857.-1939.) utvrdio: "Kad bi mladi ljudi uzimali divlji luk, cvetali bi kao ruže i razvijali se poput jele na suncu!" Uživate li sveži medvedji luk, sigurno necete mirisati baš kao ruže, ali
zato ga možete koristiti u obliku od nekih preparata –tinktura – koja se priprema brzo i jednostavno. Osim toga, u obliku tinkture lekoviti sastojci su pristupacni tokom cele godine.
Uspešno se primenjuje kod hematoma i otvorenih rana koje teško zaceljuju. Pomaže da se lakše izluci višak sluzi iz pluca pa se tako omogucuje iskašljavanje i lakše disanje. Spomenimo i njegovo antibakterijsko delovanje.
TINKTURA:
lukovice medvedjeg luka - oko 250 grama – ocistiti i oprati. U širu staklenku uliti 3-4 prsta rakije komovice jacine 40% i ubacivati jednu po jednu lukovicu, gnjececi je pritom drvenom varjacom. Lukovice biste mogli gnjeciti i van staklenke, ali bi tada celi preparat dobio tamniju , smedjkastu boju, zbog oksidacije zgnjecenih lukovica u dodiru sa vazduhom. Kad su sve lukovice zgnjecene, dobivenu kašu pomocu levka preliti u bocu od tamnog stakla i nadolivati ostatak rakije ( ukupno oko 1 litre).
Pri tom obratite paznju da u boci ostane dovoljno mesta za povremeno mešanje i protresanje. Mešajte drvenim štapicem.
Nakon 14 dana stajanja na sobnoj temperaturi, proces je završen. Sadržaj boce tada treba procediti kroz gazu i držati po mogucnosti u hladnjaku u dobro zatvorenoj boci.
Preporucuje se uzimanje tinkture ujutro i navece po jedna cajna kasicica (10-20 kapi) pomešano sa pola caše mleka ili jogurta. Ukoliko mešate tinkturu sa mlekom, ono ne sme biti vruce!
Ova tinktura koristi kod zakrecenja krvnih žila i kod visokog krvnog pritiska



         GLOG-BIJELI TRN

 
 Drugi nazivi: beli glog, bela draca, beli trn, crveni glog, gloginja, glogovac.
Latinski naziv: crataegus laevigata.
Eng - Hawthorn

Opis biljke: glog je vecinom srednje velicine. Na pogodnim staništima uspeva i kao cvorasto, razgranjeno drvo visine i do 5 metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo. Kora je glatka, sivo-pepeljaste boje s granama na kojima je rasporedjeno trnje dužine do 1 1/2 cm. Listovi su trokrpasti i peterokrpasti, s donje strane su svetlo plavkasto-zeleni, a s gomje strane tamnozeleni i sjajni. Nalikuju listovima hrasta, samo što su znatno manji. Beli cvetovi su skupljeni u bogate kitice s dugim i kracim peteljkama. Snažno mirišu na med. Plodovi su crvene boje i beru se kad sazriju, u kasno leto .
Stanište: glog se cesto nalazi na rubovima niskih belogoricnih i crnogoricnih šuma, a veoma cesto raste u šikarama te uz ograde i živice.
Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju cvetovi sa cvetnim stapkama, listovi i plodovi bez peteljke. Cvetovi i listovi sakupljaju se u prolece. Cvetovi i cvetni vršci sabiru se samo s grmova koji su u punom pocetnom cvatu. Suše se u tankom sloju pri cemu je potrebno paziti da ne promene boju. Listovi se beru nakon cvatnje. Plodovi se beru nakon dozrevanja; suše se najpre u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše se na toploj peci
Lekovito delovanje: drži se da je glog jedna od najvrednijih i najdelotvomijih lekovitih biljaka za srce. Glog jaca i regulira rad srca. Osim toga, glog je izvanredan regulator krvnog pritiska, pri cemu ne samo da snizuje povišeni krvni pritisk, nego povisuje preniski krvni pritisak u oslabljenog srcanog mišica. Dobar je u lecenju oštecenog srcanog mišica u starosti, kod upale srcanog mišica, u lecenju zakrecenja krvnih žila i angine pectoris. Glog deluje na smirenje živcanog sistema.

BREZA

Drugi nazivi: brez, brezuša, briza, brizovina, metlika.
Latinski naziv: betula pendula .
Eng - Birch

Opis biljke: postoje dve vrste breza: bela ili obicna breza i cvetna ili severna breza. U lecenju lekovitim biljem obe imaju jednaku vrednost. Breza je 10 do 25 m visoko drvo s tankim, vitkim grancicama i belom glatkom korom što se može Ijuštiti na listice tanke poput papira. Listovi na peteljkama su koso cetvrtasti ili trokutasti, zašiIjeni i dvostruko pilasti. Cvetne rese dugacke su 3 do 4 cm, a razvijaju se zajedno s lišcem . ,
Stanište: Breza je drvo koje moežmo nadi skoro na svakom mestu. U visinu naraste do 15 metara, a karakteriše je bela kora i tanke grancice. Upotrebljava se lišce, pupoljci i kora. Lišce breze (betulae folium) bere se mlado, vec u prolece, kada je u potpunosti razvijeno. Lišce je specificnog gorkog i oporog ukusa, specificnog mirisa. Lišce treba osušiti u hladu, na promaji, a nikada na suncu.
Lišce sadrži oko 8% tanina, oko 8% šecera, malo etarskog ulja (0,05% u Hstovima, a u pupoljcima cak do 4%), smola, gorke materije, saponozida i drugog..
Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju sok, rese,
listovi i kora. Sok se vadi krajem februara i marta, a lišce se bere za vreme cele vegetacije. Kora se prikuplja u prolece i jesen. Pupoljci sadrže mnogo etericnog ulja, ali ne i vitamina C, kojega pak ima u listovima. Etericno
ulje pupoljaka povoljno deluje na disajne puteve.
Lekovito delovanje: u prolece, kad pocnu cirkulisati sokovi, probuši se rupa u stablu. U nju se stavi tanka cevcica pomocu koje dobivamo brezov sok.Posle toga rupa se zatvori drvenim klinom. Iz jednok stabla se moze dnevno nakupiti oko 4,5 ltara soka, a oko 170 l u sezoni! Cesto busenje istog stabla stetno deluje na drvo, smanjujuci mu otpornost prema gljivicnim zarazama. U soku se nalazi šecer te, ukoliko ga grejemo da provri, dobivamo brezovo vino.
Sok i vino su odlican lek za lecenje ateroskleroze, gojaznosti, bubrežnih kamenaca i drugih bubrežnih bolesti. Od pupoljaka i listova breze priprema se cajni uvarak ( prelevanje biljke vrucom vodom ), tako da se taj caj – ne sme se kuvati ! – koristi kao jedan od najboljih prirodnih diuretika . Taj caj je i jedno od prirodnih sredstava za izlucivanje mokrace uopste.
Sa cajem od listova pomažemo izlecenju bolesnih organa, odnosno sprecavamo obolenje istih koji primarno stradaju od nakupljanja suvišne vode u organizmu ( bubrezi, besika, jetra, zglobovi itd.).
Caj od brezovog lišca ne treba cesto piti, jer ima i drugog lekovitog bilja sa slicnim delovanjem u pogledu
izlucivanja urina, ali se brezov caj preporucuje za rastvaranje bubrežnih kamenaca i njihovo bezbolno izlucivanje.
Brezovo lišce koristi se vrlo uspješno za lijecenje kožnih bolesti – lišajeva - te raznih dermatida, a aplikacija je u vidu ljekovitih kupki.Uklanja slabo rnokrenje, belancevine u mokraci i cisti krv. caj od brezovog lišca i resa pojacava izlucivanje mokrace, odstranjuje kiselinu iz organizma te leci groznicu, reumatske bolesti i vodenu bolest.
Caj protiv vodene bolesti:
5 g lista breze, 5 g ruzmarina, 5 g lista koprive, 10 g poljske preslice, i 10 g borovnice.
Jedna kasika se prelije vrelom vodom dv decilitra. Ohladen caj može se po želji zasladiti medom.
Caj protiv reumatizma i gihta
Primeni se ista kolicina lista breze, koprive – list -i kore krkavine ( Cortex Frangulae). Caj se priprema i pije kao i u pre navedenom slucaju.
Caj protiv bubreznih kamenaca
Pripremi se cajna mešavina od lista breze, pirike (Rhizoma Graminis),cestoslavice (Herba Veronicae) i vodopije (Herba Cichorii). priprema i pijenje caja je ista kao kod caja protiv vodene bolesti.

Iz stabla iscedjeno 5-6 velikih kasika svezeg soka pomesa se s kozjim mlekom i medom, ili sa malo vina, pa se pije u prolece radi ciscenja krvi od losih sokova, pluca od sluzavosti, bubrega od peska,i kožnih osipa i avitaminoze – skorbuta.
U slucaju otecene slezine pije se nataste caj od 20 g brezove kore i 10 g korijandra ( Coriandrum sativum ) kuvanih u 2,5 dl belog vina.
Dakle : list breze (20%), biljka sitnice ( 5%), svila od kukuruza (15%), list borovnice (10%), vranilovka (15%),list koprive (15%) i list medvjedeg grozdja (20%).
Protiv zapaljenja bubrega ovaj caj se upotrebljava na sledeci nacin:
Supenu kasiku mešavine preliti sa 2 dl hladne vode, poklopiti, zagrejati do vrenja, ostaviti da odstoji 1 sat, procediti.
Tri puta dnevno piti po 2 dl nezasladjenoga caja posle jela.
Za lakše mokrenje: tri puta dnevno pre jela uzeti po 1 kasiku sitno samlevenog lisca breze . List usitniti pre same upotrebe.
Protiv zapaljenja prostate i otezanog mokrenja
pomesati po 30 g lista breze, medvjedeg grozdja, preslice i 10 g cveta podbela.
Jednu supenu kasiku mesavine kuvati oko 5 minuta u 2 dl vode, poklopiti i ostaviti da stoji 3 sata..procediti i piti mlako. To se ponovi još 2-3 puta u toku dana pre jela.



   NEVEN

PORODICA ; Compositae - glavočike
FARMAKOPEJSKI NAZIV : Calendulae flos, herba

NARODNA IMENA : kalendula, prstenčac, bilec, ognjac, vrtni ognjač, zimorod, žutelj
STRANA IMENA : Njemački : Gartenringelblume; Engleski : Mary goldflower; Francuski: La fleur de souci ; Talijanski : Calendula


POVIJEST I NASTANAK te
OBJAŠNJENJA NAZIVA :

Officinalis znači ljekovit; calendus – nebesko, nešto lijepo.
Stari narodi cijenili su ga kao biljku koja pomlađuje , ili su ga upotrebljavali za ukrašavanje oltara u svojim hramovima, dok su drugi njegovim žuto-zlatnim laticama ukrašavali i aromatizirali hranu. U američkom građanskom ratu liječnici su na bojištima koristili lišće nevena stavljajući ga na otvorene rane.
Za liječenje bradavica trebalo je protrljati bradavice cvjetnom glavicom dok se ne navlaže, zatim obrisati
konjskom dlakom i ostaviti da se suše. Ovo se ponavljalo 3-4 puta.
Ime biljke «neven» dolazi od izvedenica ili od glagola ne venuti.
OPIS :
Neven je biljka 20-50 cm. visine, od sredine razgranata. Donji listovi loptasti, postupno se sužavaju u krilastu peteljku, gornji listovi su suličasti.
Cvjetne glavice promjera 2-5 cm, narančaste do žute boje žumanjka. Plodovi su uvijeni prema unutra različitih oblika.
SLUŽI ZA :
- jačanje imunološkog sustava,
- kod ateroskleroze krvnih žila mozga,
- upala desni i zubnog mesa,
- čukljevi (deformacija nožnog palca)
- rane koje teško zacjeljuju,

- cvjetovi se upotrebljavaju za smirivanje upala,
- gastritis,
- stanja koja su povezana pojavom čira na želucu,
- pospješuju znojenje,
- kroničnih bolova u želucu,
- reguliraju neurednu menstruaciju, (amenoreja)
- djeluju na žuč i žučne vodove.
- U obliku krema ili masti koristi se protiv čireva nogu, proširenih vena i modrica. Ulje se također koristi u mnogim preparatima.
Korijen se ne koristi u liječenju.
KONTRAINDIKACIJE : nisu poznate ili ih nema. Jedino ljudi alergični na pelud trebaju biti oprezni, jer ljudi koji reagiraju na ambroziju mogu reagirati i na neven.
RECEPTI :
Za lokalnu primjenu 1-2 grama na jednu šalicu vrele vode, preliti i pustiti da odstoji. Uveliko ima gotovih pripravaka.

Ukoliko imate čir na želucu ne preporučuju se tinkture bilo kojeg bilja, a također ni uzimanje alkohola ubilo kojem vidu. Finski istraživači otkrili su da zloupotreba alkohola povećava za 500 % rizik od infekcije bakterijom H. pylori.
Iako se više koristi za uklanjanje modrica, te za liječenje posjekotina i upala, može se pokušati sa kupovnim nevenovim melemom, ili tinkturom, izravno naneseno na čukalj, tri do četiri puta dnevno, tijekom jednog tjedna.
Za liječenje kožnih bolesti neven uživa u narodu velik ugled. On je kvalitetno sredstvo protiv bakterija, virusa i gljivica . Neven potiče bijela krvna zrnca na uništavanje štetnih mikroba i ubrzava zacjeljivanje rana.
Opekline od nerazumnog izlaganja suncu ublažuju cvjetovi nevena, time što zatvaraju rane, ublažuju upalu i potiču rast novih stanica kože.
Za pripravu sredstva za liječenje posjekotina : žličicu suhih latica cvjetova na šalicu uzavrele vode, pustiti da počine deset minuta. Tekućinom natopiti čistu tkaninu i stavljati kao oblog na ranu.
Pri ubodu insekta, utrljati svježi sok biljke nevena.
Kod upale desni i zubnog mesa svojim antibakterijskim djelovanjem i jačanjem imuniteta neven može biti koristan kod liječenja gingivitisa. No, opet – ukoliko postoji alergija na pelud, upotrebljavati ga oprezno i u slučaju reakcije odbaciti ga.

Za liječenje osipa oko pasa – (herpes zoster) pomaže ekstrakt svježih biljaka matičnjaka i nevena. Pazit na jelovnik – izbjegavati bjelančevine, a jesti mnogo povrća i voća.
Po Kneippu se neven s uspjehom upotrebljava za liječenje čira na želucu i u duodenumu, te upale želuca, i to u obliku čaja od cvjetova ili u obliku tinkture. Po Leclercu uzima se i pravi čaj od cvjetova nevena kao preljev : 5 grama cvjetova prelije se s pola čaše – 2 dl kipuće vode. U oba slučaja uzima se po gutljaj više puta tijekom dana.
Cvjetovi nevena pomiješani s rusomačom također jako koriste za isto već opisano, u omjeru 20 grama nevena i 30 grama stabljike i napravi mješavina od koje se uzima jedna velika žlica i prelije se čašom kipuće vode.
Oblozi od nevena prave se na slijedeći način :
tinktura nevena (Tincturae calendulae) 5 ccm, hladna prokuhana voda - Aquae coctae 250 ccm. Sve se to promućka i stavlja kao oblog na čir koji je nastao od proširenih vena na nogama.
Alkoholna otopina za smirenje upale kože i zubnog mesa pravi se tako da se 20 grama suhih cvjetova nevena stave u 1 dl. alkohola jačine do 70 %, i ostavi 10 dana da stoji. Zatim se procijedi i ostavi u dobro začepljenoj
boci.
Masna koža lica trlja se vodenim ekstraktom nevena.
Vodeni ekstrakt se pravi tako da se 1 velika žlica suhih cvjetova nevena stavi u čašu hladne vode i ostavi poklopljeno preko noći. Zatim se procijedi i upotrebljava za čišćenje kože lica.
Za upale, nadražaje, čireve (furunkule) i naboje kože upotrebljava se mast od nevena. Ona se pravi tako da se uzme 10-20 grama alkoholnog ekstrakta nevena i izmiješa u čistoj posudi sa 80-90 grama čistog ljekarskog
vazelina.
Maska od nevena koristi kod masne kože i proširenih pora na koži. Pravi se tako da se na tankom sloju vate izrežu mjesta za oči, nos i usta. Ta se maska natopi u otopini nevena, koja se pravi na način da se jedna velika žlica alkoholnog ekstrakta nevena razrijedi u pola čaše vode i dobro izmiješa . Maska se potom stavlja na očišćeno lice i ostavlja 20 minuta.
Protiv ćelavljenja, sprečavanja ispadanja kose i za njen bolji rast pravi se ovaj čaj : uzme se 20 grama sitno isjeckanog korijena podbjela (Tussilago farfara), 10 grama suhih cvjetova nevena i sve se to prelije jednom litrom kipuće vode, ostavi da vrije 10-15 minuta, zatim se doda samo malo preljeva od nevena i procijedi. Tim se toplim čajem tjedno dvaput istrlja glava.
Za ublažavanje tegoba ateroskleroze koristi se čajna mješavina od imele, lista i cvijeta nevena, korijen iđirota, stabljika i korijen pirike, vrbove kore, stabljika odoljena, veće količine listove matičnjaka i majčinu dušicu.
Kod upale jajnika koristi se čajna mješavina od jednakih dijelova majčine dušice, rusomače, listova kupine, listova nevena, i listova limuna. Mješavina se usitni, i dobro izmiješa. U litri proključale vode staviti 10 grama mješavine i kuhati poklopljeno pola minute. Kad se čaj ohladi, procijedi ga se i doda 6 jušnih žlica meda, Pije se 3 puta dnevno po 1 decilitar čaja prije i poslije jela. Preostalu količinu - 4 dl. piti između obroka, umjesto vode, s malo svježeg limunovog soka.


TRTLJAN-MACINA TRAVA

Tradicionalni lijek protiv kašlja
Te trljan je izvrsno sredstvo protiv kašlja, gripe i prehlade, upale grla i promuklosti, gubitka glasa, upale sinusa, bronhitisa, astme i upale pluća. Osim toga, novija istraživanja ukazuju na sedativno djelovanje te trljana na srčani mišić i njegovu sposobnost da snižava krvni tlak.
Za antičke narode tetrljan je bio sveta i ljekovita biljka. Stari Egipćani su ga posvetili bogu neba Horusu, Germani bogu grmljavine Thoru, a pretpostavlja se da je jedna od gorkih biljaka koje su Židovi jeli za vrijeme proslave svog najvećeg blagdana pashe.
Kao ljekovita biljka, tetrljan je u antičko doba bio vrlo cijenjen kao lijek protiv kašlja. Stari Grci su ga koristili i kao lijek protiv bronhitisa i astme, a Hipokrat i drugi grčki liječnici preporučali su ga za liječenje mnogih bolesti, a posebno za liječenje rana. Stari Rimljani su močili listove tetrljana u vinu te vino zaslađeno medom uzimali protiv
kašlja, promuklosti i za lakše iskašljavanje. Plinije je cijenio tetrljan kao sredstvo protiv otrova i ugriza zmija, ali ga je preporučao i protiv mnogih drugih bolesti. Ljekovita svojstva tetrljana cijenili su i egipatski svećenici koji su ga zvali "Horusovo sjeme” i "bikova krv”.
Već u 12. stoljeću, opatica Hildegard von Bingen preporučala je tetrljan kao lijek protiv gripe, prehlade, kašlja, grlobolje, promuklosti, gubitka glasa, pa čak i protiv gluhoće. U 15. stoljeću, njemački liječnik Parcelsus je, osim protiv kašlja, preporučao tetrljan protiv slabokrvnosti i za jačanje organizma.
U 16. stoljeću Matthiolus, osobni liječnik cara Ferdinanda I, piše da listovi tetrljana namočeni u vinu pomažu iskašljavanje i odstranjuju sluz iz pluća. Matthiolus je hvalio tetrljan i kao sredstvo protiv bolesti želuca, jetra i žuči, te protiv žutice, nervoze i opće slabosti. Tetrljan se upotrebljavao i protiv astme, bolova u ušima, za pospješivanje menstruacije i olakšavanje porođaja.
Sve do 18. stoljeća, kao "jedino sredstvo protiv kašlja i sipljivih pluća”, sirup od svježeg tetrljana i šećera koristio se protiv kašlja, bronhitisa i astme, za jačanje pluća te protiv ubrzanog i plitkog disanja. Početkom 19. stoljeća, tetrljan se koristio kao lijek protiv malarije umjesto kinina, a u 20. stoljeću od njega su se izrađivali slatkiši prema starim receptima. Danas tetrljan sadrže i gotovi ljekoviti pripravci, ali mnogo više se upotrebljava u narodnoj nego u službenoj medicini.


TRIPUTAC-BOKVICA

        NAJBOLJI LIJEK ZA KAŠALJ!

U trpucu su pronađeni antibiotici koji ometaju razvoj bakterija.
Osim dokazanog antibiotskog djelovanja, trputac sadrži sluzi i kremičnu kiselinu što ga čini lijekom br.1 za kašalj i iskašljavanje.
"Sokom od trpuca postigao sam velike uspjehe u liječenju kašlja", piše Kneipp
Kneipp je za liječenje najčešće koristio čisti sok.
Terapija kašlja prema Kneippu:
jedna žlica soka od listova trpuca pomiješa se s vrućom vodom ili medom i uzima se 2 ili 3 puta na dan
Najčešći sirup protiv kašlja koji ćete kupiti u ljekarnama, spravljen je od trpuca.
Možete ga pripremiti sami, uz svježe ubrani trputac i kvalitetan med.
Sirup od trpuca (bokvice)
Osnovni odnosi:
0.5 litara svježeg soka trputca
1 kg meda

Postupak: listove dobro oprati i samljeti u stroju za mljevenje mesa, pa istiskanjem kroz gušću gazu iscijediti zeleni sok.
Sok pomiješati s medom, staviti u manje teglice, dobro zatvoriti i spremiti na hladno i tamno mjesto.
Istu količinu soka možete umjesto s medom pomiješati s 1 kg šećera i prokuhati 10 minuta.
Sirup se uzima 4 - 5 puta dnevno po 1 žlica.
Čaj od trpuca
List bokvice koristi se kod brojnih unutarnjih tegoba s izvanrednim učinkom, za "rane koje ne krvare, ali su često mnogo opasnije" (Kneipp). Kad bi makar što više ljudi skupljalo listove bokvice i pilo sok ili čaj, bilo bi mnogo manje bolesti čiji uzrok leži u nečistoj krvi, savjetuje Kneipp
U tu svrhu pije se čaj koji se može spremiti od suhih ili od svježih listova, uobičajenim postupkom: 1 žlica sjeckanog bilja prelije se s dva decilitra vrele vode i ostavi poklopljeno stajati oko 10 minuta, nakon čega se procijedi i pije mlako.
U nijedan čaj koji koristimo kao lijek nikada ne smijemo stavljati šećer, pogotovo ne surogate kao što je umjetni šećer. Čaj je najbolje piti bez ikakvih dodataka, a ako netko baš želi popraviti okus čaja, dozvoljeno je staviti malo meda.
Listove trpuca možete jesti sirove i miješati ih sa salatom, za proljetno čišćenje organizma.


IMELA
Porodica: Imele, Loranthaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi zajedno s grančicama

Opis: Imela je dvodomna, jako razgranjena i vazdazelena ljekovita biljka kuglastog oblika koja raste na listopadnom drveću, te ju je zbog toga relativno lako prepoznati, a i zbog činjenice da nema puno biljaka s kojom bi se ova ljekovita biljka mogla zamijeniti. Kora i listovi su joj žutozelene boje. Ima sitne blijedožute cvjetove koji se nalaze na vrhovima ogranaka.
Vrijeme sabiranja i nalazište: Imela se sabire najčešće u proljeće, tijekom ožujka i travnja. Sabiru se vršci grančica zajedno s listovima te se suše, a potom režu na sitne komadiće. Što se nalazišta tiče, imela se lako može naći u većini listopadnih šuma, a pogotovo za vrijeme jeseni i zime pošto ju je onda mnogo lakše uočiti pošto je vazdazelena.

Ljekovita svojstva i primjena: Jedno od najpoznatijih svojstava imele je smanjivanje previskog krvnog tlaka, a često se uzima i u kombinaciji s glogom u svrhu jačanja srca kod starijih ljudi. Također postoje tvrdnje da imela ima potencijala u liječenju pojedinih vrsta raka, ali ovo područje čeka još detaljnija znanstvena i medicinska istraživanja.
Aktivne tvari: Viskotoksini, kolin, acetilkolin, flavonoidi, histamin i sluzi.

Recept: Imela se uzima u obliku čaja i to tako da se dvije vrhom pune čajne žličice posušene imele doda u četvrtinu litre hladne vode, te se ostavi oko 12 sati. Nakon tog vremena, čaj se procijedi te se može piti. Uzimaju se obično dvije šalice dnevno.


PRIJAVI SE

SADRŽAJ

PIŠEM-PIŠI-CHAT

PRATI-DIJELI
 
 

ARHIVA 2016.

PINTEREST
TvKemix

NAŠA LOKACIJA


Copyright MyCorp Studio Kemix BiH © 2016Free website builderuCoz




Creative Commons licenca
Studio Kemix BiH
autor Dzemal Dzihanovic
http://kemix.ucoz.com/
1996-2016.