U starim zapisima stoji: "Mnoge bi si nedaće žene prištedjele kada bi s vremena na vrijeme posegnule za kunicom."
Pogodna za: - rak na maternici (piti dnevno čaja koliko se može podnijeti) - upala jajnika, bijelo pranje, mokrenje u postelju ( sjedeća kupka) - miom (duže vrijeme sjedeća kupka) - izostanak mjesečnice (svako jutro natašte popiti šoljicu čaja) - klimakterij (redovno piti čaj) - upale živaca na rukama i nogama (kupke za ruke i noge s dodatkom kunice) - bolna navala krvi u glavu (čaj) - vrtoglavica, mučnina (čaj) - očna oboljenja sa suzenjem, probadajući bolovi u očima (čaj) - krvarenje iz nosa (čaj) - migrene ( vruć čaj gutljaj po gutljaj piti. redovnom upotrebom migrena može potpuno nestati)
U starim knjigama o bilju ova biljka označena je kao spas za sve teškoće, te se može primijeniti i tamo gdje se čini da je svaki trud uzaludan. Svojom snagom u pročišćavanju krvi može iz tijela odagnati mnogu višegodišnju bolest. Samo se treba iskušati.
Nije općepoznato da kunica izravno i najbolje djeluje na koštanu srž, jer u njoj potiče tvorbu krvi. Tako pomaže kod oboljenja koštane srži, kod kojih ne pomaže ništa drugo, čak i kod koštanog apscesa ako se primijene kure s čajem, kupkama i masiranjem kunicinom tinkturom.
Dobro je sredstvo protiv krvarenja u pluća i može zajedno s iđirotom izliječiti rak pluća. Iđirotov korijen tokom dana žvakati, a ujutro i navečer piti po šolju kunicinog čaja, gutljaj po gutljaj.
Kod krvarenja u želucu i jakih krvavih hemoroida kao i kod pritiska u želucu i jake žgaravice, čaj pomaže vrlo brzo. Kod prehlade, bolova u leđima i reumatičnih bolova treba piti što topliji stolisnikov čaj. Čaj podstiče pravilan rad bubrega, pojačava apetit, uklanja nadimanje, želučane grčeve, jetrene smetnje, upale želučanog i crijevnog sustava, pojačava rad crijevnih žlijezda i tako omogućava redovitu stolicu. Toplo se preporučuje kod angine pectoris jer najbolje pomaže kod smetnji u cirkulaciji i suženju krvnih žila.
Branje: najkavalitetnije sastojke ima kad se bere po sunčanom vremenu. Način upotrebe: čaj: jednu vrhom punu čajnu kašičicu staviti na 1/4 l vode, opariti i ostaviti da kratko odstoji.
Unutarnja krvarenja Čaj od kunice djeluje protiv krvarenja iz hemoroida i iskašljavanja krvi. Ako se napravi ekstrakt od 20-30 g kunice 10 dana, pa pijemo dnevno po 2-3 čašice, zacijeljuje sve unutamje rane, ma gdje one bile, a organizam se čisti od usirene i ustajale krvi. Otečena i oboljela jetra Kod otečene jetre, zastoja njezine funkcije i raka jetre, dnevno piti 1-2 šalice čaja od kunice pomiješanog s jednakim dijelovima kantariona (Hypericum perforatum), crnog trna (Prunus spinoza) i praha od aloja koliko stane na vršak noža.
Nesanica i slabost Protiv nesanice i opće slabosti u periodu rekonvalescencije, nakon preboIjene teške bolesti, piti navečer po 1 šoljuu čaja od 5 g kunice poparenog s 2,5 dl ključale vode. Za jačanje i poboljšanje apetita treba piti triput dnevno po 1 kahvenu kašiku tinkture kunice Za istu svrhu dobro je 2 velike kašike kunice popariti s 2 dl ključale vode, ostaviti poklopIjeno da se ohladi i procijediti. Pije se po 1 šolja prije jela. Bolovi u leđima Protiv bolova u leđima piju se na dan 1-2 Salice toga čaja, koji uklanja zastoj krvi u leđima. On potiče otpor krvi, ublažuje reumatizam, lupanje srca i prenagli puls. Kod prehlade zagrijava.. Nadimahnje, bolovi i grčevi želuca i organa za varenje • Čaj od svježeg lišća i cvjetova jača želudac, umiruje nervozu i grčeve želuca, crijeva, žučnog mjehura i slezene, a liječi i od malarije. • U prah stučeno i prosijano suho lišće i cvijeće uzima se triput dnevno koliko stane na vrh noža - radi jačanja i čišćenja krvi i želuca. • Nadimanje od plinova zbog loše probave odstranjuje čaj koji se priprema tako da se 1 velika kašika mješavine od po 25 g cvijeta i lista kunice, kantariona, gorke djeteline (Menythes trifoliata), lincure (Gentiana lutea) metvice paprene (Mentha piperita) i komorača (Fructus foeniculi) popari s 1 dl ključale vode, poklopljeno ostavi dok ne bude mlako pa se procijedi. Pije se triput dnevno, pola sahata prije jela. • Protiv kroničnog katara želuca koristi se čaj od po 20 g lista i cvijeta kunice, dupčaca (Teucrium chamaedrys), trave ive (Teucrium monta num), timijana i kamilice (Flores chamomillae). Priprema se i pije kao i predhodni, • Od hroničnog zatvora stolice liječi mješavina od po 20 g cvijeta kunice, kore krušine (Rhamnus frangula), ploda sene (Cassia). kamilice i rizoma zubače (Cynodon dactylon). Priprema se kao i prethodni, a pije navečer. •Protiv kamena u žučnom mjehuru djelotvoma je mješavina od po 25 g lista i cvijeta kunicet rosopasa (Chelidonium majus), smilja (Helichrysum arenarium), aniša (Fructus anisi), metvice paprene i ploda sene: 1 velika kašika te mješavine popari se s 2 dl ključale vode, poklopi i nakon 2-3 sahata procijedi. Pije se triput dnevno poslije jela. Razne bolesti (plućn bolesti, porebrica, ospice, šarlah, mokrenje u krevet, crijevne gliste) Čaj od 10 g kunice, pomiješanog s 3 g pelina (Artemisia absinthium) ili sa 6 g kantariona i 1 velikom kašikom meda, poparen s 2,5 dl ključale vode, procijeden nakon 10 minuta, koji se pije triput dnevno po 1 šolja prije jela, liječi od svih plućnih bolesti, porebrice, ospica, šarlaha, mokrenja u krevet i čisti od glista. Proljetna kura • Sok od svježeg lišća i cvijeća uzima se kao proljetna kura: piju se dnevno 1-kašike, uz dodatak meda. To čisti krv, jača probavne organe, liječi od zakrečenja krvnih sudova, osobito u slučaju angine pectoris. • Od mladog, mehkog lišća priprema se izvrsna supa i varivo, a sitno isjeckani listovi mogu se posipati po puteru namazanom na hljebu, ili po svježe kuhanim krumpirima (proljetna kura). Iskašljavenje i astma • Pod dugotrajnog iskašljavanja poslije upale pluća treba 1-2 minute prokuhati 10-15 g vrhova kunice s cvjetovima u 1 l vode. Pije se toplo, triput dnevno po 1 šolja, prije jela. Dobro djeluje mješavina od po 25 g tetrljana (Marubium vulgare), kičice (Erythraea centaurium), timijana (Thymus serpyllum) i izopa (Hysoppus officinalis): 1 velika kašika te mješavine popari se s 2,5 dl ključale vode i nakon 10 minuta procijedi. Pije se toplo, ujutro i navečer po 1 šolju. • Protiv bronhijalne astme treba 3 velike kašike mješavine od po 20 g kunice, podbjela (Tussilago farfara), matičnjaka (Melissa officinalis) i cvijeta cmog šljeza (Malva silvestris) popariti s 1 l ključale vode, poklopiti i nakon 2 sahata ocijediti. Pije se triput dnevno po 1 šolja, prije jela...
Oboljenje bubrega Protiv kamenaca u bubrezima treba 3 velike kašike mješavine od po 20 g lista kunice, breze (Betula alba), medvjeđeg grožđa (Uva ursi), kukuruzne svile (Zea maydis) i peteljki višanja (Prunus cerassus) popariti s 1 l ključale vode, poklopiti i ostaviti da stoji preko noći, a sutradan odliti. Pije se umjesto vode. Bijelo pranje žena Protiv bijelog cvijeta u žena upotrebljava se mješavina od po 40 g lista i cvijeta kunice i kamilice i po 10 g kadulje (Salvia officinalis) i lišća koprive (Urtica dioica). 4 velike kašike mješavine se popare s 1 l ključale vode. Nakon što odstoji 10 minuta, procijedi se kroz čistu lanenu krpu ili gazu. Kad se ohladi na temperaturu tijela, čajem se ispire rodnica. Istovremen se pije čaj, koji se priprema tako da se 3 velike kašike mješavine od po 25 g cvijeta i lista kunice, trave ive (Teuicrium montanum), dupčaca (Teucrium chamaedrys), kamilice (Chamomillae flos), kadulje (Salvia officinalis), divljeg mažurana (Origanum vulgare) i bijele koprive (Lamium album) popare s 1 l ključale vode. Nakon što odstoji cijelu noć poklopljeno, procijedi se i pije umjesto vode u toku dana. Spolja Ako se čajem od kunice duže vrijeme pere tijelo, koža i se čisti od prištića, čireva i krastica. Svježe zdrobljena biljka stavlja se na prsa u povratnoj groznici, a djelotvorni su i oblozi koji se stavljaju na rane i čireve.Čaj od kunice a izvana zacjeljuje rane, a iznutra djeluje protiv glista.
SLJEZ BIJELI
Drugi nazivi: bili sliz, dobri slez, pitomi šljez, šljez, šljezovina, veliki sliz.. Latinski naziv: althaea officinalis Eng - marshmallow
Opis biljke: bijeli slez trajna je biljka s mesnatim, jakim i razgranatim korenom bijele boje. Iz korena izbijaju najprije zeleni i okruglasti listovi, a zatim nekoliko stabljika što dosežu visinu do 2 metra. Listovi na stabljici bili su prilicno veliki, naborani, trokrpasti i debeli i s obje strane obrasli pustenim dlakama. Listovi su srebrnastosive ili sivo-zelene boje.Cvate od juna do kraja avgusta. ... , Stanište: raste na nasipima, uz reke, , na vlažnim livadama i, na poplavljenim podrucjima. Uzgaja se i u vrtovima. Ljekoviti dio biljke: Ljekoviti delovi su: korijen, koji se kopa u proljece ili ujesen, nakon cvatnje. Cvjetovi se sabiru za vreme cvatnje, a listovi u jesen ( ne u proljece!), nakon cvatnje. Korijen se opere, oguli se vanjski sloj, uzdužno prereže, i naglo osuši. Kada je skoro sasvim suv, razreže se na sitne kockice i mora biti sasvim bijel. Ako je namocen u vodu i iz njega isplivaju bjelkasti crvici , onda sve treba baciti. Od cijele biljke korijen je najljekovitiji. ..
Ljekovito djelovanje: u starom vijeku korjen bijelog sleza bio je veoma cijenjen. Caj od bijelog sleza povoljno djeluje kod kašlja, bronhitisa i plucnog katara. Preporucuje se kao lijek kod bronhalne astme i pocetne tuberkuloze pluca, kod katara u mokracnom mjehuru, bolnog mokrenja ili teškoga zadržavanja mokrace. Koristan je, takodje, u lijecenju bolesti cijelog probavnog trakta, a posebno upale debelog crijeva (colitisa), proljeva, srdobolje, povracanja s prolivom kod dojencadi i dr. Pomješan s drugim ljekovitim biljkama koristi se u lijecenju drugih bolestiDanas se još rijetko upotrebljava caj od bijelog sleza. On je uglavnom samo dodatak cajevima protiv kašlja, a njegovo delovanje povecava sluz koja cini zaštitni sloj. Za bijeli slez je karakteristicno da deluje smirujuce pri akutnim upalama želucane sluznice, u mješavini sa kamilicom. Dobar je i pri hronicnom kataru ždrela kada suha sluznica uzrokuje cesto kašljucanje. Delotvoran je i kod upornog hronicnog katara kod pusaca. Beli sljez se mnogo koristi u konditorskoj industriji za izradu slatkisa najcesce za izradu tkz. salon bombona koji se koriste za kicenje bozicnjih jelki
Macerat uzmu se 1-2 velike kasike sitno izrezanog korena i moce se u 2-4 dl hladne vode 2-3 sata, uz cešce muckanje. Na taj nacin se ekstrahira samo sluz. Koren se ne sme ni kuvati ni pariti , jer tada izlazi skrob, tekucnost postaje gušca, mutna i lako se i brzo kvari. Osim toga, smanjuje se lekovito delovanje. Sluz je blago sredstvo protiv upala sluznica mokracnih, polnih, disajnih i organa za varenje. Koristi se i za klistiranje.
Caj: se priprema od lišca. Jedna velika kasika lišca ( usitnjenoga) prelije se s 2-3 dl kljucale vode i poklopljeno pusti da se hladi 10 minuta, procedi se i pije u gutljajima tokom dana. Protiv upale grla: 3 velike kasike mešavine od 50 grama narezanog korena sleza, 30 grama korena sladica ( Glycyrrhiza glabra), 10 g korena ljubicice ( Viola odorata), i 40 grama lista podbela ( Tussilago farfara), kuva se 10-15 minuta, procedi i ponovo kuva uz dodatak 3 velike kasike meda. Piju se 2-3 šoljice dnevno. Takodje, gornja mešavina se može popariti sa 1/2litre kljucale vode i pusti da stoji 3 sata, te se nakon toga vremena procedi. Pije se u toku dana umesto vode. Deci se daje isti caj, ali uz dodatak 50 grama kamilice. Taj se caj koristi protiv bolesti disajnih organa, promuklosti, te katara organa za varenje. Protiv cira na želucu i dvanaestercu dodaje se toj mešavini i hrastova kora ( Cortex quercus), ili steža (Pottentilla tormentilla). Taj caj jaca starije i nemocne. Maloj deci daje se 4 - 5 puta dnevno po jedna velika kasika .
Za lecenje bolesnih bubrega, žutice prouzrokovane zacepljenjem jetre, ili zacepljenja žucnog mehura, bolesti slezene, upale gušterace, zanemarenih hemoroida, bolesti materice, belog pranja i kod venericnih bolesti pomaže 10 g suvog korena ( ili 5 g svežeg), kuvati 25 minuta u 2,5 dl mešavine od ½ vode i ½ vina i dodati 1 veliku kasiku meda. Piju se dnevno po 2 šoljice – svaki sat po kasika.
Ublazavanje kaslja i olaksavanje iskasljavanja: 1 velika kasika mešavine od 50 grama korena belog sleza komoraca, i lista podbela popari sa 2 dl kljucale vode, ostavi da stoji 2 sata, procedi i pije toplo po 1 velika kasika svakih 10-15 minuta. Na jednu šoljicu caja može se dodati 1 kafena kasika sirupa od malina. Mešavini se može dodati i list trpuca. Za bolesti grla: 0,5 l crnog vina , 0,5 kg šecera, 0,5 kg iseckanog limuna sa korom, 3 supene kasike slezovog korena. Šecer se rastopi i doda vino, limun i slez, kuva se dok se ne smanji na polovinu. Ne cedi se, nego se u toku dana pojede dobivena masa. Terapija traje 3 dana. Za lecenje upale mokracnih puteva: 50 grama korena sleza i isto toliko lista breze, kadulje i preslice. Od te kolicine ( mešavine) uzme se 4 kasike i popari sa ½ litre vruce vode i nakon 2-3 sata pije se 4 puta dnevno po caša.
HRAST
Drugi nazivi: dub, dubovina, hrast lužnik, lužni hrast, lužnjak, rani hrast. Latinski naziv: quercus .
Opis biljke: hrast se ubraja u najpoznatija drveca naših krajeva. Razvija se u mocno i veliko drvo, a može doseci visinu višu od 40 metara, debljinu 2 do 2 1/2 m i starost više od 1000 godina. . . ,
Stanište: . sume
Lekoviti deo biljke: Za lek upotrebljava se mlado lišce i mlada kora, što se skuplja u prolece, a plod u jesen
Lekovito delovanje: caj od mladog hrastovog lišca preporucuje se slabiin Ijudima, rekonvalescentima, tuberkuloznim bolesnicima i bolesnicima koji boluju od srcanih bolesti. Caj priprernljen od mešavine hrastova lišca i drugih Ijekovitih biljaka koristi se u lecenju cireva svih vrsti, za želudac i cišcenje i jacanje krvi. Uvarak od mlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, protiv promuklosti i kad oteknu vratne žlezde. caj od mlade hrastove kore priprernljen s vinom i medom koristi se u lecenju protiv povracanja krvi iz želuca i pluca, kod krvavih proliva, kolere, griže i fistula u cmaru, kada zaustavlja krv i leci. Kava pripremljena od prženog žira koristi se kao lek za malaksalost, malokrvnost, nervozu, nesanicu, kostobolju, rahitis, od sluzi iz ušiju i dr. Kava od žira preporucuje se za cišcenje krvi, kod šecerne bolesti, nadimanja i otvorenih i zatvorenih šuljeva.
ZOVA
lijek su cvjetići koji se beru čim se cvijet počne otvarati po lijepom i sunčanom vremenu; - cvijet sadrži heterozide koji izazivaju znojenje; sambunigrozid, flavonski heterozid, rutozid, tanina 0,025%, etersko ulje, smole, šećer, holina, organskih kiselina ... Ljekovito djelovanje - za migrene, kostobolje, išijas, neuralgije, dezinfekciju, za ispiranje grla i usta, protiv nazeba.
Sirove, tamnoplave bobice zove su otrovne, ali u marmeladi, soku ili supi su prirodni lijek, tvrdi austrijski profesor Hademar Bankhofer. Osim toga, sadrže i značajnu količinu vitamina C, jačaju imunitet i štite od stresa i prehlade. Imaju i veliki udio minerala, posebno selena, koji je veoma važan za imunitet. Bioaktivne supstance koje se nalaze u tamnoplavoj opni bobica pomažu osobama koje imaju probleme sa disajnim organima. Utiču na rastvaranje sekreta u plućima, ublažavaju bol i poboljšavaju sposobnost filtriranja bronhija.
Kadulja, lijek antičkih naroda.
Kadulju možemo slobodno nazivati najvažnijom biljkom u svijetu ljekovitih biljaka. Ovaj maleni polugrm našao je svoje stanište posvuda po kamenjaru Primorja, Dalmacije, otoka, Crne Gore i Hercegovine. Razlikujemo nekoliko vrsta: Kadulja ljepljiva ( Salvia glutinosa ), livadna ( Salvia pratensis ), šumska ( Salvia silvestris ). U svijetu razlikujemo Austrijsku, Etiopsku i Američku , ali najvažnija i najljekovitija od svih je mediteranska kadulja, odnosno ljekovita kadulja sa krša ( Salvia officinalis ).
Izgled
To je zbijen, razgranat, 30 do 40 cm visoki grm, koji samoniklo raste na suhim, kamenitim tlima u priobalju ili se uzgaja. Listovi su zbog dlakavosti srebrno bijeli, srcoliki. Tamnomodro ljubičasti cvjetovi tvore na vrhovima stabljike klasaste pršljenove. Cijela biljka ima jak, aromatičan miris , koji se sušenjem ne gubi.
Branje
Beremo list i cvijet. List beremo prije njegove cvatnje, u travnju i iza cvatnje u lipnju, a cvijet u svibnju i lipnju ( Premda je potrebno napomenuti da je list puno ljekovitiji od cvijeta ). Sušimo je na toplom i zračnom mjestu.
Sadržaj
Kali, kalcij, natrij, oko 2,5% eteričnog mirisnog ulja, u kojemu ima cineola, pa uz mnogobrojne dlačice sprječava isparivanje vode, zbog čega kadulja izdrži i najveće suše,zatm borneol, bornilacetat itd. Lišće djeluje adstringentno, antibakterijski, fungicidno, antivirusno, pospješuje želučanu sekreciju i smanjuje znojenje. Ljuta je i gorka okusa zbog tanina i gorkih tvari, koje su također ljekovite.
Djelovanje
Kadulja je biljka, koja i u današnje vrijeme ima nadnaravne mogućnosti u liječenju pojedinih bolesti, a od strane medicine njeno djelovanje još uvijek nije u potpunosti objašnjeno i možemo ustvrditi da je gotovo čarobno. Ova je biljka u antičko vrijeme zamjenjivala antibiotik, te ne čudi što su joj pridavali toliki značaj. Primjenjuje se većinom za liječenje usne šupljine i dišnih putova, ali i za druge tegobe. Može se upotrijebiti za vanjsku uporabu kod ispiranja desnih (kod težih oboljenja grla i zubnog mesa ). Kod unutarnje uporabe služi kod angine, katara grla, oboljenja glasnica, jednjaka, može se upotrebljavati kod bolesti mokraćnog mjehura, upalnih stanja mokraćnih putova. Isto tako može poslužiti za regulaciju mjesečnice, bijelog pranja, te hormonalnog poremećaja u žena. Kadulja djeluje kao termoregulator, te njena svojstva sprječavaju znojenje ( dobra je za osobe sklone znojenju, gdje ga ona smanjuje, a u osoba gdje je znojenje potrebno, ona ga izaziva ), isto tako regulira znojenje kod osoba u pubertetu i adolescenciji. Najvažnije njeno djelovanje je čišćenje krvi, te cijelog organizma. Nadalje se može primijeniti kao antiseptik, kod kožnih oboljenja, djeluje kao blagi afrodizijak, pomaže kod depresije, neuroze, slabog rada želuca i slabog apetita.
Liječenje Za vanjsku upotrebu 0,5 L kipuće vode popari se sa 3 velike žlice lišća, poklopi se i ostavi da stoji preko noći, a ujutro se procijedi. Protiv bolova i grčeva u želucu 10g cvjetne granje kadulje, popariti s 1L kipuće vode i piti po 1 šalicu prije jela. Za čišćenje krvi, jačanje živaca, zaustavljanje drhtanje ruku kuhamo lišće u pola vode pola vina. Od šalice vode poparene sa pola čajne žličice ( 1 – 2 g) lista, kojeg treba ostaviti da odstoji 5 minuta, spravlja se čaj za tegobe sa želucem i crijevima, kojeg pijemo po jednu šalicu prije jela.
Neželjena djelovanja
Kadulju zbog jakih eteričnih ulja, ne valja ni mnogo, ni dugo ni često konzumirati. Kod dnevnih količina većih od 15g droge i produljene uporabe dolazi do neugodnih posljedica kao što su npr. suhoća usta, osjećaj vrućice, ubrzano bilo i nesvjestica. Toksična je doza ulja 2 g. U trudnoći potrebno je izbjegavati alkoholne iscrpine i eterično ulje, a čaj i kao začin samo kraće vrijeme. Potrebno je naglasiti da je kadulja biljka najpodobnija za anemične osobe.
Riječi autora
Kao sto je gore navedeno kadulja je biljka koju nije dobro konzumirati dulje vrijeme i u velikim količinama. Ona u dugoročnim dozama djeluje negativno najviše na jetru, koja loše reagira na eterična ulja u kadulji, a kod prekoračenih doza izaziva i smrt ( neželjena djelovanja ). Potrebno je napomenuti da je kod bilo kojeg čaj koji pijemo, uvijek nakon nekog vremena (2-3 mjeseca) dobro napraviti malu pauzu od ( 1 -2 mjeseca ), čime ćete osigurati normalan unos ljekovitosti u organizam. Ja sam veliki zagovornik gosp. Rudolfa Breussa, ponajviše zbog njegovog načina pripremanja ove biljke. Naime u njegovoj knjizi „Rak i Leukemija", po prvi put i jedini put, da sam našao da neko objašnjava kako je potrebno pripremati kadulju, da je se može konzumirati u relativno dužem periodu. Kadulja sadrži puno eteričnih ulja koja su važna, za vanjsku uporabu kod ispiranja grla itd., ali ih u čaju za konzumiranje ( po mom mišljenju ) ne bi smjelo biti. Zato gops. Breuss predlaže kuhanje kadulje točno tri minute, čime eterično ulje izčezne, a u istom trenutku se oslobađa jedan životno važan element za sve žlijezde, leđnu moždinu i međupršljenske diskove. Kadulja je definitivno jedna od onih vrsta čajeva, koje bi trebalo u razumnim količinama piti cijeli život i to prvenstveno u preventivne svrhe. Kako kaže gosp. Breuss, onaj tko pije čaj od kadulje teško da će se ikada razboliti.
Anis: Afrodizijak i antibiotik
Kao jedna od najstarijih mirodija, anis ne samo da potiče apetit već djeluje kao afrodizijak i kao antibiotik, potiče cirkulaciju, ubrzava metabolizam i pospješuje mršavljenje. Stoljetna ljekovita primjena anisa
Anis je jedna od najstarijih začinskih biljaka, a smatra se da potječe sa Bliskog istoka. Kao začin i kao lijek, anis su najprije upotrebljavali stari Egipćani, a potom i stari Grci, Rimljani i Arapi. Stari Egipćani su počeli uzgajati anis još 1500 godina prije Krista, a u starim egipatskim papirusima anis se spominje kao protuotrov i kao afrodizijak. Kao sredstvo koje pojačava spolnu želju, anis je preporučao i grčki liječnih Dioskurides, stoga ne čudi što je anis bio jedna od najčešće korištenih biljaka u starom vijeku. Osim što su polja oko Toskane zasadili anisom stari Rimljani su osmislili poseban začinjeni kolač, mustaceus, koji se jeo na kraju svake gozbe. Taj kolač je sadržavao anis, kim, korijandar i drugo bilje korisno za probavu, a preteča je začinjenog svadbenog kolača.
Osim kao začin koji potiče apetit i pospješuje probavu, antički narodi su plodove anisa upotrebljavali kao lijek protiv probavnih i želučanih tegoba. U 1. stoljeću. Plinije je preporučao anis kuhan u vinu kao protuotrov nakon ugriza škorpiona. Platnene vrećice napunjene plodovima anisa i obješene kraj uzglavlja upotrebljavale su se kao sredstvo protiv nesanice i za miran san, a dim zapaljenog anisa udisao se za ublažavanje glavobolje. U srednjem vijeku anis je slovio kao lijek za čitav niz bolesti i tegoba. Upotrebljavao se protiv nesanice, vodene bolesti, želučanih tegoba, grčeva i napinjanja u crijevima, kašlja i bijelog pranja. Anisom se uklanjao i loš zadah iz usta. dojilje su ga uzimale kao sredstvo koje pospješuje izlučivanje mlijeka, a sitno mljeveni anis pomiješan s ružinim uljem upotrebljavao se kao kapi protiv bolova u uhu. Europa se stoljećima snabdjevala anisom iz mediteranskih zemalja. Nakon uredbe Karla Velikog da se svaka biljka koja raste u samostanu Sv. Gallena mora posaditi na svim njegovim posjedima, anis se proširio po čitavoj Europi. U Engleskoj je postao toliko cijenjen da se na njegov uvoz čak plaćala carina. Rani doseljenici su donijeli sjeme anisa u Sjevernu Ameriku pa se anis kao začinska i ljekovita biljka počeo i tamo uzgajati. Danas se najviše uzgaja na Sredozemlju, premda ga u vrtovima i kao samoniklu biljku nalazimo u svim toplijim područjima svijeta.
Stanište: Raste kraj puteva i staza, po nasipima, pašnjacima, uz šume i živice.
Djelotvorne tvari: Korijen sadrži znatne količine fruktozana inulina, zatim slobodne fruktoze, glikozid intubin, treslovine. Stabljika i cvjetovi sadrže glikozid cihoriin.
Upotreba: Za bolje lučenje žuči, kao diuretik, jačanje apetita, za jačanje želuca, protiv šećerne bolesti, za provođenje dijete. Sabiru se korijen i mladi dijelovi stabljike sa cvjetovima. Korijen se iskopava u jesen, a ostali dijelovi biljke u vrijeme cvjetanja.
NI SVJESNI NI SMO DA PŠENICA-ĆISTO PŠENIŠNO BRAŠNO KAO I POGAČA OD ČISTE PŠENICE BEZ IZDVAJANJA JE NEŠTO NAJBOLJE ZA ODRASLOG ČOVJEKA ZA ZDRAVLJE-ČISTI AFRODIZIJAK PROFESIONALNO KOD SUSJEDA O LJEKOVITOM BILJU I ČAJEVIMA
