I zemlja sa mezara Ibrahima Derviševića Abuke, koji je kao Dobri mogao istovremeno da bude na dva mjesta, je ljekovita
"DOKLE MOJ POGLED DOSEŽE NIKADA NEĆE BITI NEVREMENA NITI AGRESORA" Tako je govorio Abuka i tako je bilo za sve ove godine, od osmanlijskog vakta do današnjih dana - Štap i tekbiri - Vršidba žita u Suhoj i bitka kod Bosanske Rače - Halva na ruskom frontu X Šta je povjerio supruzi, a nije smio
Desetak kilometara zapadno od Živinica smješteno je mjesto Suha. Reklo bi se da mu ime ne odgovara, jer je "opkoljeno” sa nekoliko rječica. Mahom dobre kuće govore da je ovo i bogat kraj. Rodna zemlja i vrijedni ljudi – dobitna je kombinacija.
Zaselak Bajrići posebno je poznat, jer je to, kako kažu, Abukino mjesto, a na jednom od brežuljaka, poprilično dominantnom, je i turbe Ibrahima Derviševića Abuke. Zna to i najmanje dijete u ovom kraju, a njegovo ime se s ponosom izgovara. Dobija se utisak da za to treba uzeti abdest, imati čistu dušu i dobre namjere. Abuka je, jednostavno, zaštitnik ovoga kraja, to je ono oko čega se slažu sve konfesije. Abukina osmatračnica Ibrahim Dervišević živio je za vrijeme Osmanlija i pripadao je derviškom redu. Učitelji su mu bili Mustafa i Hasan, koji su sagradili džamiju u selu Priluk, jednu od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Za njegovo ime veže se bezbroj legendi. Svi sagovornici slažu se u jednom: bio je Dobri i ovaj kraj je na taj način privilegovan. Sa brežuljka gdje je smješteno Abukino turbe pogled puca na sve strane: prema Banovićima, kao da rukom možete dohvatiti ugljenokope; na lukavačkoj strani gotovo da možete skočiti u jezero Modrac; dimnjaci tuzlanske "Termoelektrane” svoj dim usmjeravaju prema Tuzli, a ne prema živiničkim poljima; kalesijski Vis, sa koga su agresori kukavički zasipali ovaj kraj granatama, djeluje tako blizu… Mjesto je, jednostavno, divna osmatračnica. Odatle je Abuka, vele, sve držao pod kontrolom, govoreći: "Dokle moj pogled doseže nikada neće biti nevremena niti će stati agresorska čizma!” - I nije!? Ni najstariji se ne sjećaju da je ovaj kraj zahvatilo nevrijeme. Grmilo je, sijevalo, ali je grad padao negdje drugdje, a ne u živiničkom kraju. Ratovalo se, ali se nijedan agresor nije mogao pohvaliti da je pokorio ovaj kraj. Zahvaljujući Abuki, reći će vam mnogi – kaže naš domaćin Šaban ef. Đulović, imam u Suhoj.
